Dr. Ante Bagarić: “Problem s cijepljenjem nastao je i jer se nije govorilo o nuspojavama od kojih su neke teške za neku djecu”

Dr. Ante Bagarić: "Problem s cijepljenjem nastao je i jer se nije govorilo o nuspojavama od kojih su neke teške za neku djecu"

Službena medicina i mainstream mediji su do sad ignorirali svjedočanstva roditelja čija su djeca stradala od cjepiva.

Međutim, potpuno neočekivano, u intervju za mainstream medij – Večernji list, dr. Bagarić dao je neočekivano priznanje, da je jedan od razloga “problema s cijepljenjem” (pretpostavljam da misli na pad procijepljenosti), taj što se nije govorilo o teškim nuspojavama.

Upravo je to bit cijelog problema, kada idete cijepit svoje dijete, nitko vam neće spomenuti teške nuspojave, nego će vam spominjati eventualno temperaturu i crvenilo na mjestu uboda.

Da stvar bude gora, kad dijete prestane pričati neposredno nakon cijepljenja i počne pokazivati sve simptome autizma koji do tad nisu bili prisutni, doktori će reći da to nije od cjepiva. Odnosno, u potpunosti će negirati ono što su roditelji vidjeli svojim očima. Samim time, jasno je da roditelji u tom trenutku gube vjeru u zdravstveni sustav i okreću se nama “antivakserima” koji im za razliku od službene medicine vjerujemo.

Naravno, negiratelji nuspojava cjepiva će reći da se radi o pukoj slučajnosti i da afazija (prestanak ranije usvojenog govora) neposredno nakon cijepljenja nema veze s cjepivom.

Međutim, uvjerljivo objašnjenje zašto tisuće roditelja ponavljaju identičnu priču, odnosno kako koincidencija može biti slučajna kada se isti obrazac bezbroj puta ponavlja, ostaje bez odgovora od strane službene medicine.

Da stvar bude gora, nekompetencija službene medicine se odražava i kroz njihov generički odgovor, “ne znamo zašto, ali nije od cjepiva”. Kako znaju da nije od cjepiva, kada ne znaju od čega je, nejasno je nama roditeljima stradale djece.

Drugi primjer nepriznate nuspojave cjepiva je artritis, dijete se cijepi, kroz dva mjeseca od cijepljenja počinje imati upaljene zglobove (što je navedeno kao moguća nuspojava cjepiva), te nedugo nakon toga biva dijagnosticiran artritis. Službena medicina tvrdi da taj artritis nije od cjepiva. Opet isti obrazac ponašanja, negiraju se nuspojave koje su i laiku očite.

Treći primjer je epilepsija, dijete koje do cijepljenja nikad nije imalo epileptične napade, neposredno nakon cijepljenja doživi konvulzije, koje se kasnije nastavljaju i u konačnici dobiva dijagnozu epilepsije. Službena medicina opet radi budale od roditelja, priznaje da konvulzije mogu imat veze s cjepivom (jer su navedene kao moguća nuspojava cjepiva), a istovremeno negira da je i epilepsija povezana s cjepivom.

Mogao bi dati još puno primjera nuspojava koje službena medicina negira, ali ova tri sam naveo samo zato da imate uvid u mentalni sklop doktora koji je doveo do potpunog gubitka povjerenja roditelja spram liječnika.

U konačnici, ako vam doktor ne vjeruje kada mu opisujete ono što ste vidjeli vašim vlastitim očima i čuli vašim vlastitim ušima, daljnji razgovor s njim je besmislen. A zašto? Pa zato jer je odnos roditelja i doktora baziran na povjerenju! Ako ga nema, koji je smisao u tome da mu prenosite svoja opažanja?

Međutim, za razliku od ostalih doktora koji uvjeravaju roditelje da su moguće nuspojave cjepiva vrlo blage, doktor Bagarić kaže da je upravo to što se roditeljima ne govori o mogućim teškim nuspojavama ono što dovodi do krize povjerenja u odnosu između liječnika i roditelja.

Razlog za to je očit, jednom kad se kod nekog djeteta dogode teške nuspojave, prva stvar koju će roditelj pitati doktora jest – zašto ga nije upozorio na njih, odnosno zašto ih je prešutio?

Dijana Jurasić, novinarka koja je intervjuirala dr. Bagarića, ispravno je komentirala tu njegovu misao riječima: “Jer kad se šuti o tome, samo dobijamo veći otpor“.

Pitanje koje se u konačnici postavlja jest vjeruje li dr. Bagarić da cjepiva mogu izazvati neurološka oštećenja koja dovode do autizma i epilepsije ili pak autoimunih bolesti poput artritisa i dijabetesa? Ako da, onda ja prvi kao roditelj čije dijete je stradalo od cjepiva želim s njim sjest za stol i razgovarati.

Ako pak ne, u tom slučaju je razgovor s njim za mene besmislen.

Također, ako dr. Bagarić priznaje da su teške nuspojave od cjepiva moguće, zašto ne dovodi u pitanje isplatu odštete stradalima. Tim više što su prije cijepljenja ti ljudi bili savršeno zdravi, a cijepili su se po naređenju države i pod prijetnjom kazne. Također, zašto se za životinje stradale od cjepiva odšteta isplaćuje, a za stradale ljude ne?

Sva ta pitanja traže svoje odgovore, a hoće li i kada na njih bit odgovoreno zna samo doktor Bagarić jer su postavljena upravo njemu.

IVAN PERNAR

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *